Trilogija Snaga kučke - I poglavlje: Nevesta i Laku noć, Pepeljugo

O selekciji

Rad koji fluktuira između žanrova i koji zatvara ovogodišnji festival je Trilogija Snaga kučke - I poglavlje: Nevesta i Laku noć, Pepeljugo brazilske umetnice Karoline Bjanki i njene trupe Kara de Kavalo iz Brazila. Nakon što je prošle godine predstavljen na Avinjonskom festivalu, ovaj intrigantan rad se od tada našao na svim vodećim evropskim i svetskim festivalima, čime je Bjanki postala jedno od najvažnijih novih imena u svetu izvođačkih umetnosti. Najvrednije, a ujedno i najuzbudljivije u ovom radu jeste autorkin radikalan pristup temi seksualnog nasilja. Polazeći od priče o silovanju kroz prizmu istorije umetnosti - od slikarstva, pa sve do umetnosti performansa, Bjanki odlazi još dalje, proširujući ovaj kontekst sopstvenim iskustvom seksualnog nasilja i stavljajući sebe kao izvođačicu u ekstremne okolnosti uzimanja GHB-a (popularna supstanca koja se koristi za fizičko onesposobljavanje žrtve pre napada) na sceni kako bi rekonstruisala situaciju kada je istom drogom bila omamljena u jednom izlasku. Ovo predavanje-performans prerašće potom u plesno izvođenje što predstavlja izuzetno promišljen, hrabar i autentičan rad koji, osim što istražuje temu seksualnog zlostavljanja, telesnosti i toga šta jedno besvesno telo (u životu ili na sceni) može da nam kaže, na kraju predstavlja i svojevrsni umetnički manifest o preživljavanju traume.

O predstavi

U prvom poglavlju Trilogije Snaga kučke, brazilska rediteljka i autorka Karolina Bjanki koristi elemente pozorišta i performansa kako bi ispitala da li umetnost može da oblikuje i podrži narative o seksualnom nasilju nad ženama kroz istoriju.

Otkako je počela da je opseda priča o silovanju i ubistvu umetnice koja je izvodila performans na temu vere u ljudsku dobrotu, Bjanki je počela da tka tapiseriju sačinjenu od povesti o silovanju i femicidu. Tapiserija je organizovana u slojevima koji se ne uklapaju na harmoničan način, a isprepletana je pričama, slikama i likovima iz istorije umetnosti, otkrivajući kompleksnosti koje prožimaju pristup ovim narativima, gde je sećanje maglovito, a trauma je rana koja ne prestaje da proizvodi nove informacije.

Zajedno sa grupom Kara de Kavalo, autorka kreira putovanje u ambis, u rupu usred pustinje, zaranjanje u čašu Laku noć, Pepeljuge - silazak u pakao.

Nalazimo se u prostoru gde se sadašnjost sudara sa prošlošću bez prethodne najave.

Performans se oživljava kao pokušaj da se nađu nagoveštaji enigme koju je tako teško imenovati, sećanja koje je toliko nepotpuno.

Šta razdvaja san od smrti?

Šta se dogodi kad neko preživi?

O autorki

Karolina Bjanki je brazilska pozorišna stvarateljka, spisateljica i izvođačica, koja od 2020. godine živi u Amsterdamu. U njenom pozorišnom radu teorija i praksa su nerazdvojive, a često bira da radi sa brojnim ansamblima i različitim aspektima horalnosti. Njena dela polaze iz perspektive krize kako bi podstakla rasprave o rodu, seksualnom nasilju i istoriji umetnosti. Njene postavke na sceni spajaju raznovrsne reference iz sveta književnosti, kinematografije i likovne umetnosti, prožete muzičkim kolažima i neprekidnim preispitivanjem svega što se predstavlja kao nesporna istina. Ona je rediteljka kolektiva Kara de Kavalo iz Sao Paola, sa kojim je postavila predstave: Trilogija Snaga kučke (Trilogia Cadela Força) - 2022/25; Veličanstveni tremor (O Tremor Magnífico) - 2020 i Vuk (Lobo). Trenutno radi na Trilogiji Snaga kučke, čije je prvo poglavlje premijerno izvedeno u okviru Festivala u Avinjonu 2023.

I poglavlje dobilo je Nagradu za najbolju inostranu premijeru sezone 23/24 u Francuskoj koju dodeljuje Sindikat kritičara Francuske.

*Predstava je premijerno prikazana 6. jula 2023. na Avinjonskom festivalu.

Iz kritika

„Kako se predstava odvija, lepa i zastrašujuća, Bjanki biva ne samo žrtva da bi se priča dočarala već i fizički simbol tereta njenog istraživanja. Mada komad kasnije unekoliko gubi na oštrini, ipak su njegov opseg, kao i i razmere, zadivljujući jer nas provlači kroz pakao i izbacuje iz njega bez ičega suvišnog i plastičnog u prezentaciji. Možda su blizina smrti u komadu, smelost i rizik predstave, ono što stvara tako vrhunski osećaj životnosti.“

Kejt Vajver, Gardian

Povezane aktuelnosti