O selekciji
Jedno od tri predavanja-performansa koji predstavljaju posebnu celinu u okviru glavnog programa festivala jeste Seksualno vaspitanje II: Borba mlade slovenačke rediteljke Tjaše Črnigoj u koprodukciji Slovenskog mladinskog gledališča, Maske Ljubljana i Mesta žensk. Ovo predavanje-performans bavi se temom borbe za reproduktivna prava u posleratnoj Jugoslaviji, istovremeno nas informišući o današnjem kontekstu koji definiše ovu temu. Ovaj rad poslednji je od pet delova veće celine niza izvedbenih predavanja zajedničkog naslova Seksualno vaspitanje II, a čine ga radovi Dijagnoza, Consentire, Sposobnost, Igre i Borba. Svako od ovih pet predavanja-performansa bavi se nekim segmentom seksualnosti: od bolnih snošaja, pitanja toga kako izgledaju seksualne prakse uz obostrani pristanak, preko priča žena sa invaliditetom, njihovog seksualnog sazrevanja i odnosa prema sopstvenom telu i seksualnosti, teme nekonvencionalnih seksualnih praksi, pa sve do Borbe koja se bavi reproduktivnim pravima u posleratnoj Jugoslaviji, time implicitno utirući put priči o pravu na seksualno zadovoljstvo. Dve izvođačice nas na ubedljiv, osnažujući i često duhovit način vode kroz uzbudljivu istoriju ove borbe i njene predvodnice u Sloveniji - Vide Tomšič, učesnice Narodnooslobodilačke borbe, narodne heroine, predsednice Narodne skupštine Republike Slovenije, predsednice AFŽ-a, revolucionarke i feministkinje, jedne od najzaslužnijih žena za to što je Jugoslavija baštinila progresivne prakse u pogledu reproduktivnih prava koja danas, čak i u nominalno najprogresivnijim delovima sveta, iako su davno izborena, nažalost nisu garantovana.
O predstavi
Peti i poslednji deo ciklusa predavanja-performansa rekonstruiše borbu za reproduktivna prava u Jugoslaviji koja se samo implicitno dotakla seksualnih prava, ali je utrla put mogućnosti da i danas govorimo o seksualnom zadovoljstvu. Ova borba seže u vreme posle Drugog svetskog rata kada je takozvana epidemija (uličnih) abortusa odnela živote mnogih žena. U to vreme, abortus je bio nezakonit i zatvorski kažnjiv, a koncept bračnog silovanja nije zakonski postojao. Koristeći biografije Vide Tomšič, partizanke i znamenite jugoslovenske političarke, i dr Franca Novaka - Luke, partizana, istaknutog ginekologa i drugog supruga Vide Tomšič, umetnici opisuju razvoj, za to vreme, jedne progresivne politike: razvoj ideje planiranja porodice kao ljudskog prava i prava na seksualno obrazovanje koje prevazilazi biološku predstavu o seksualnosti i fokusira se na takozvane humane odnose među polovima. U vreme kada se društvo ponovo tradicionalizuje, a politike ponovo dovode u pitanje pravo na bezbedan abortus i kontracepciju, ideja da ženska tela pripadaju samo njima se ne može uzeti zdravo za gotovo, već ponovo postaje nešto za šta se i dalje - i ponovo - mora boriti.
O autorki
Tjaša Črnigoj je pozorišna rediteljka (AGRFT) i filozofkinja i književna komparativistkinja (Fakultet umetnosti UL). Trenutno je na obuci za psihodramsku psihoterapeutkinju (Slovensko društvo za psihodramu). Kao pozorišna rediteljka i autorka radi na institucionalnoj i nezavisnoj sceni. Poslednjih godina režirala je Gilgalovanje (Pozorište Glej, 2018), Satirikonijadu (Moment i AGRFT, 2018), Smrčuljčicu (SNG Nova Gorica, 2018), Plesni stroj BUM BAM (Slovensko pozorište mladih i Kino Šiška, 2019), Bakice (Savez udruga Molekula, Kolektiv Igralke, KUD Transformator, 2020) i VoV nagrade (Grad žena, 2021). Gilgalovanje je uvršteno u takmičarski program festivala Borštnikovo proleće, Bakice su izvedene na Mladim lavovima i pozvane na Theatertreffen’s Stuckemarkt festival u Berlinu. Poslednjih godina radila je i kao dramaturškinja i kao asistentkinja reditelja i dramaturškinja ili ko-dramaturškinja sa rediteljem Tomijem Janežičem (Sedam pitanja o sreći, LGL 2020; Beyond Human Pover, Narodno pozorište Oslo, 2021). Bila je na rezidenciji na Cité Internationale des Arts u Parizu kao laureatkinja Francuskog instituta, za šta je dobila i stipendiju Fonda „Jernej Šugman“, gde je i završila svoj projekat, transdisciplinarnu laboratoriju „Through the Eyes of the Others“. Koristi kreativan pristup poznat kao devised theatre, a u poslednje vreme se posebno fokusira na dokumentarni teatar.
Iz kritika
„U skladu sa feminističkim principom, pozorišni narativ neprestano prepliće lično i političko, podsećajući nas kako prava koja su rezultat duge i uporne borbe naših sestara uzimamo zdravo za gotovo. Naše putovanje kroz prostore Nove pošte, kroz istorijsko i kolektivno pamćenje, kroz iskustva prethodnih generacija žena i kroz našu ličnu istoriju, govori nam o tome kako ne treba da stanemo i budemo zadovoljni svetom u kome trenutno živimo. Sve što smo stekli možemo izgubiti za tren oka. Zato je potrebno prisetiti se tih vremena, ali i steći svest o trenutnoj situaciji. U Hrvatskoj, naime, velika većina ginekologa ostvaruje pravo na prigovor savesti, a pobačaji se često obavljaju uz naplatu, dok se u Sloveniji može dogoditi da ginekologija bude isključena iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Seksualno vaspitanje II svojim formatom podseća na aktivističku ulogu pozorišta [...], koje smatra da funkcioniše uglavnom u njegovoj sposobnosti da menja društvo kroz estetiku. Sve nas koji smo pratili Seksualno vaspitanje II do kraja sigurno je ova feministička škola bar malo promenila.“
Ana Lorger, Sigledal

.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
_20240808_115936.jpg)