Trideset godina od smrti Mire Trailović

„Počnimo od pozorišta!”, rekla je tadašnjem beogradskom potpredsedniku. Nije u redu, govorila je političkim i kulturnim zvaničnicima, da glavni grad zemlje koja se tako široko otvara prema svetu i ima značajnu ulogu u pokretu nesvrstanih nema nijedan međunarodni festival. Zahvaljujući „vizantijskoj veštini” Mire Trailović da pronađe „formulu koja će upaliti” osnovan je Beogradski internacionalni teatarski festival - BITEF. 

Muzej pozorišne umetnosti Srbije i Feliks Pašić objavili su 2006. godine knjigu koja sadrži priloge za Mirinu biografiju, zasnovane na svedočenjima nekih od najvećih glumaca, reditelja, dramaturga, kritičara i drugih dramskih umetnika koji su imali prilike da se sretnu i sarađuju sa njom. Tom prilikom Borislav Mihajlović Mihiz podelio je isustvo prvog susreta sa Mirom.

„Tu, kod „Tri šešira”, u boemskoj kafani u kojoj su krojeni, jednu noć živeli a ujutru venuli i umirali toliki ambiciozni planovi, Mira Trailović mi predloži jedan takav, činilo mi se neostvariv: da osnujemo novo pozorište. Moderno i avangardno. Biće ono, ređala je Mira, savremenije u repertoaru od drugih pozorišta, slobodnije u formi i nezavisnije od vlasti. Negovaćemo kamernu dramu, pantomimu i šansonu, uvesti monodramu, recital i literarni kabare, crtala je Mira punačkom rukom po duvanskom dimu stare kafane svoje inovatorske zamisli. 

Svako ko je bilo kada sarađivao sa Mirom Trailović zna da se njoj nije moglo reći da je nešto nemoguće. Ili, ako se i moglo reći, to nije vredelo ništa. Ona bi to jednostavno i mirno prečula i nastavljala, uz ljubazan osmeh i buldožersku upornost, da isteruje svoje, i tebi bi brzo postajalo jasno da ćeš, hteo ne hteo, u tome morati da učestvuješ. Tako je bilo i ovoga puta.” 

Dragan Klaić: „Kada u Evropi još nije bilo govora o 1992. i o političkoj, ekonomskoj i kulturnoj integraciji, kada je Amerika bila još provincijalno usmerena prema kultu Brodveja, pretvarajući svoje avangardiste u ekonomske iseljenike i gastarbajtere, kada još nije postojala takozvana „međunarodna pozorišna saradnja” u svim onim složenim oblicima koji su danas rutina, madam Trailović bila je otkrivač originalnih poduhvata, a njen festival žižna tačka pozorišne avangarde, stecište pozorištanaca prvog, drugog i trećeg sveta, placdarm za njihove prodore i uzlete u velike svetske pozorišne centre.” 

Ljubomir Simović: „Bitef je bio nešto po njenoj meri. Njena energija je tražila veliku internacionalnu scenu koja se stalno dopunjava i uvećava. U borbi protiv svih granica, u borbi za nove prostore, za više vazduha, za više svetlosti.” 


„Kako dobro obavljen posao, Smrti;

Kakav uspeh,

Srušiti takvu tvrđavu!

Požderati toliko mesa, 

skrckati toliko kostiju

za tako kratko vreme.

Potrošiti toliku energiju

Brzo, kao kada se ispuši cigareta.

Kakav je to bio posao, Smrti.

Kakva demonstracija sile.”

(Kao da ti ne bismo 

Verovali na reč.)