Fotografija: Oliver Abraham
Fotografija: Oliver Abraham

Verovatno zato jer iz povijesti, kako je rekao Hegel, ne možemo naučiti ništa doli da ne možemo naučiti ništa. Zato i stalno ponavljamo greške iz prošlosti. Knjiga Normana Olera o Trećem Rajhu i narkoticima je poučna jer pokazuje da je za diktaturu potrebna ne samo jaka ideologija već i narkoza čitave nacije, bilo to doslovno ili metaforički, a u ovom konkretnom slučaju bilo je doslovno - od vođa koje su bili na drogama do kućanica koje su gutale amfetamine još u Vajmarskoj republici i prije nego Hitler dolazi na vlast. Ono što je Norman Oler otkrio bilo je u nekim detaljima već poznato i prije, ali čitava slika koju je detaljno istražio dodaje nove, rekao bih šokantne, momente za razumijevanje nacizma. Naravno, treba biti oprezan i ne treba simplificirati stvari, ne može se sve svesti na droge, premda su one doista bile značajna "pomoć" i Hitleru i vojnicima koji su išli u Blickrig - ali poanta je da rođenje diktature ili totalitarizma ne dolazi preko noći, već kroz određen proces "normalizacije" kojim stvari koje prije nisu bile normalne odjednom postanu prihvaćene, bilo to amfetamini za kućanice ili testiranje amfetamina na Židovima. Ono što je ključno, čini mi se, pogotovo danas, jest da jačanje desnog populizma ne treba mistificirati ili pripisivati "iracionalnom", današnja proliferacija autoritarnih vođa i režima, od Brazila i SAD, pa sve do Balkana, nije pala s neba - ona je rezultat dugogodišnjih historijskih i ekonomskih procesa, a bojim se samo naznaka nečeg vjerojatno mnogo goreg, što tek dolazi... 

-    Jesu li se u 21. veku sa promenama u društvu definicije levice i desnice promenile s obzirom da su se pojavili i novi pojmovi kao što su neoliberalni kapitalizam, a za njim npr. i artrepreners ili  sa druge strane prekarijat? Imamo li sada nove zajednice i oko čega se okupljaju?
Premda je točno da se politički subjekt koji bi mogao donijeti revoluciju promijenio, mislim da podjela na ljevicu i desnicu itekako ima smisla i danas. Danas živimo u doba u kojem se ostvario onaj znameniti slogan Margaret Tačer da više nema društva, već samo postoje pojedinci, a upravo je desna - prije svega ekonomska - politika dovela do toga da se sve privatizira - od javnih usluga (zdravstvo, mirovinsko, obrazovanje) pa do prirodnih resursa (voda, trgovi, plaže). U takvom društvu zaista više nema društva, što znači da nema elementarne solidarnosti i pomoći slabijima, već samo postoje pojednici koji postaju ono što talijanski filozof Mauricio Lacarato zove "poduzetnicima sebstva" (self- antrepeners) ili što drugi teoretičari zovu prekarijatom. Uz rapidni razvoj tehnologije, koji uglavnom u vlasništvu ima nekoliko vodećih globalnih kompanija, pojedinci ne samo da su prisiljeni sebe prezentirati i "prodavati" kao da su robe na tržištu, već većina toga čak nije ni svjesna ili uživa u tome, naučili su, kako završava Orvelova 1984, da vole Velikog brata. I premda većina vjeruje da tako pripada nekim novim "zajednicama", ono što je uistinu nestalo jeste zajednica u dubljem smislu, ljudi koji su povezani bilo nekim principima koji bi nadišli fragmentiranost na individualno bilo nekom zajedničkom vizijom budućnosti koja bi uključivala ne samo brigu za druge ljude, već i za životinje i planetu, dakle nešto što nije ograničeno samo na homo sapiensa koji je i doveo do trenutne planetarne krize. 

-    Koji bi bio sadašnji ekvivalent drogama u Hitlerovoj Nemačkoj? Postoji li terapija za „odvikavanje“?
Ekvivalent Hitlerovim drogama jeste nešto što bismo mogli i trebali nazvati "narko-kapitalizam". Pritom nije više toliko važno da se sam kapitalizam obrće i reproducira upravo kroz keš koji dolazi od droga, kao što recimo Roberto Saviano u svojoj knjizi Zero Zero Zero lijepo pokazuje da je upravo keš od narko-tržišta spasio kapitalizam nakon financijske krize 2007-2008 doslovce kroz "injekciju" koja je bila neophodna da kapitalizam funkcionira i dalje. Ono što je, čini mi se, još važnije jeste da današnji kapitalizam zapravo funkcionira po principu narkotika - svi proizvodi s kojima se susrećemo danas, a posebno tehnologija (npr Fejsbuk, Instagram) funkcionira po principu "droge" - svaki "lajk" je zapravo neka vrsta ovisnosti koja aktivira slične dijelove mozga kao i droge. Postoji već dovoljno znanstvenih istraživanja i o prirodi socijalnih mreža i o korelaciji procesa koji se aktiviraju prilikom uzimanja određenih droga ili gledanja na tzv "smart-fon". Dopamin, serotonin, noradrenalin danas su direktno vezani uz kapitalizam, ali  i kako doživljavamo realnost. Čitavo se čovječanstvo pretvara u ovisnike koji čekaju novo uzbuđenje, a potom ponovo tonu u depresiju da bi ponovo čekali novo uzbuđenje. Terapija za odvikavanje? Stvarati nove zajednice.