fotografija: Jelena Janković
fotografija: Jelena Janković

Maja Ristić, profesor na FDU:

Pa odlična je predstava u svakom smislu, glumačkom, rediteljskom i u jednoj reči pokazuje fenomene savremenog sveta u smislu narcizma, patologije u porodici, psihopatije i manipulacije psihijatara, političara i tako dalje. Izuzetna predstava u svakom smislu.

 

Blaž Peršin, direktor muzeja i galerije u Ljubljani:

Meni je bilo super. Ja sam inače iz Ljubljane a sada mi je drago da sam gost Bitefa i oduševljen sam ovogodišnjom selekcijom. Večerašnji gospodin Tartif je stvarno bio dobar i sličan mnogim ljudima u ovom društvu, a pogotovo nekima koji su na visokim političkim pozicijama u našem društvu. Glumci i rediteljska rešenja su super. Mislim da je Igor Vuk Torbica napravio dobar posao dok je gluma bila vrlo lična i ubedljiva.

 

Katarina Vještica, student:

Predstava počinje zanimljivom interakcijom Hane Selimović sa publikom, koja veoma ubrzo postane zaista zamorna. Već tada shvatimo da će ovo biti još jedan primer klasičnog dramskog  teatra. Scenografija je zanimljivo i veoma jednostavno rešena, ali bez ikakve transformacije. Pokušaj mešanja govora u stihu i savremenog se na par trenutaka pretvori u nespretni, i neopravdani, pokušaj postmoderne. I pored toga što nisu objašnjeni ni motivi, ni likovi, ni njihovi odnosi na nekom dubljem nivou, kraj je rešen malo zanimljivije, i zadrži gledaočevu pažnju. I tada reditelj konačno progovori o tome zašto je ovo predstavljanje opravdano u današnjem vremenu, pored sitnog grebanja po temama feminizma i porodičnih odnosa, i to je naravno političko stanje u našem društvu.  Svi mi znamo da se sve ovo dešava u institucaijalnom pozorištu i da otvoreno govoriti o opoziciji niko sa zdravim razumom se ne bi usudio. I možda je to jedini kvalitet, ali po mom mišljenju nije odrađeno ni dosledno ni inovativno. Još jedan dokaz koliko nam je teško odmaći se malo od institucijalnog pozorišta.

 

Milijana Šegrt, profesor srpskog jezika:

Primer radikalne adaptacije klasike, jasno pomeranje radnje u današnje vreme i današnji politički kontekst. Vrlo zanimljiv i kreativan pristup od strane reditelja i vrlo snažan kraj sa jasnim metaforama koje oslikavaju političko stanje i odnos građana prema vlasti u Srbiji danas. Dobra glumačka igra, sa dosta interakcije sa publikom. Posebno mi je zanimljivo bilo ostavljanje upaljenog radnog svetla većim delom predstave i lagana transformacija koja se ne oseti da bi na kraju publika ostala u mraku.

 

Aleksandar M. Bradić:

Predstava se koristi čistim jasnim postupcima koji u prvom delu aludiraju na poziciju svesnog pojedinca u društvu koji zbog svoje osvešćenosti biva označen kao lud, dok je u drugom delu predstave akcenat na Tartifu i na njegovom sjajnom umeću da manipuliše ljudima. Saša Torlaković kao Tartif je perfektan!